razgovarali u New Yorku, 20.4.2007.

ORIS: Tijekom 70-ih, u prvom dijelu svog profesionalnog života, uglavnom ste se bavili konceptualnim projektima, predavanjima, istraživanjem, pisanjem i razmišljanjem o osnovama arhitekture. Na neki način vaš je angažman bio blizak duhu vremena i to ne samo u arhitekturi. Bilo je to razdoblje napredovanja konceptualne umjetnosti i odmaka od konvencionalnih umjetničkih artefakata prema drugačijem poimanju umjetničke prakse.

Tschumi: Možda to i jest bio duh vremena, no možda je to uključivalo i više od toga. Doista je postojala potreba upitati se što arhitektura točno jest. Drugim riječima, u 20. je stoljeću prvo postojao niz sigurnih stvari uspostavljenih izjavama koje je iznio moderni pokret u pokušaju definiranja što je arhitektura. Te su se sigurne stvari pokazale nekako neizvedivima. Naime, možda su obećavale dosta, ali su omogućavale vrlo malo. Uzmite, na primjer, način na koji su projektirane gradske četvrti - ti su se gradovi pokazali neizvedivima. Nisu ispunili obećanja u smislu socijalnog, kulturološkog ni nekog drugog konteksta.